Iako na takozvana jezična prava, tj. prava koja se tiču slobode odabira jezika javne i privatne komunikacije, upućuje već Opća deklaracija o ljudskim pravima, njihovu su važnost dodatno istaknule recentne svjetske zdravstvene i humanitarne krize. Naprimjer, u vrijeme pandemije Covida-19 dostupnost široko razumljivih, pravovremenih zdravstvenih obavijesti i uputa pokazala se presudnom diljem svijeta. Također, u svjetlu trenutnih sukoba povećala se potreba za prevoditeljima za jezike pogođenih područja. Od njihovih mnogostrukih dužnosti, svakako je najvažnija ona posrednika između civilnih žrtava i pružatelja zaštite i skrbi.
Važnost široke dostupnosti informacija
Nedostupnost informacija na jeziku koji osoba najbolje razumije može dovesti do pogrešnog tumačenja ili čak do potpunog isključivanja te osobe iz komunikacije. Kao što pokazuju navedeni primjeri, krajnje posljedice toga mogu biti od životne važnosti. Stoga, pravo na pristup informacijama na materinjem jeziku nije samo jezično pitanje, već i pitanje pristupa drugim osnovnim pravima. Osim spomenutog prava na zdravstvenu skrb i zaštitu, tu spada, između ostalog, pravo na obrazovanje, pravično suđenje i zapošljavanje. Ne razumijete li pravila, propise ili sadržaje određenih usluga, nećete moći ostvariti svoja osnovna prava u zemlji u kojoj boravite.
Pravo na pristup informacijama na materinjem jeziku je međunarodno priznato. Europska unija, Ujedinjeni narodi i druge međunarodne organizacije ulažu velike napore u omogućavanje pristupa informacijama na različitim jezicima. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, kao i Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima, poziva države da manjinskim zajednicama omoguće uporabu njihovog jezika u javnom životu, uključujući u kontekstu pristupa informacijama.
Manjine i jezična ravnopravnost
Za pripadnike jezičnih i nacionalnih manjina je pravo na informacije na materinjem jeziku ključno za očuvanje kulture i ravnopravno sudjelovanje u javnom životu. U mnogim multietničkim državama nedostatak službenih informacija na jezicima manjina doprinosi njihovoj marginalizaciji i socijalnoj nejednakosti. U praksi to znači da, između ostalog, zakoni, obrasci, upute, vijesti, zdravstveni i obrazovni dokumenti, kao i digitalni sadržaji, moraju biti dostupni na svim jezicima kojima se stanovnici određenog područja u svakodnevnom životu služe.
Tehnologija kao saveznik
Digitalne tehnologije danas nude nove mogućnosti za ostvarivanje ovog prava. Strojno prevođenje, višejezične internetske stranice, softver za simultano prevođenje te društvene mreže omogućavaju lakše i brže širenje informacija na više jezika. Ipak, tehnologija ne može sama riješiti problem. Štoviše, bez adekvatnog ljudskog nadzora i inputa, njezina fokusiranost na brzinu širenja i količinu sadržaja može prevladati nad točnošću i pouzdanošću informacija. Stoga je potrebna jasna strategija upotrebe tehnologije, kao i ulaganja u prevoditeljske resurse.
Zalog za budućnost
Pravo na pristup informacijama na materinjem jeziku nije luksuz – to je osnovno ljudsko pravo koje omogućuje informiranost, osnaženost i uključenost svakog pojedinca. Samo društvo koje poštuje jezičnu raznolikost i osigurava ravnopravan pristup informacijama može se nadati jednakosti, pravdi i međusobnom razumijevanju, barem unutar sebe samoga.