Kao što mu samo ime kaže, književno prevođenje odnosi se na prevođenje književnih djela u širokom smislu: romana, eseja, kratkih priča i ostalih vrsta proze te poezije.
Za razliku od nekih definicija književnog prevođenja, naša ne podrazumijeva i prevođenje reklamnih i marketinških materijala. Iako je kreativni proces koji ta vrsta prevođenja podrazumijeva umnogome sličan onome koji je nužan za dobar prijevod književnog djela, smatramo potrebnim istaknuti književno prevođenje kao posebnu kategoriju jer je prvenstveno usmjereno na umjetničku vrijednost izvornog teksta, a ne na njegovu namjenu.
Književno se prevođenje od ostalih vrsta prevođenja razlikuje i u pogledu svoje temeljne funkcije, koja je estetska, a ne puko informativna. Književnost, posebice beletristika, na čitatelje djeluje putem slika i dojmova koje u njima proizvodi. Zbog toga književni prevoditelji moraju moći vjerno prenijeti ta specifična obilježja izvornog teksta. Kada čitamo književno djelo prevedeno sa stranog jezika, bilo da se radi o poeziji ili prozi, percipiramo mnogo toga: nijanse značenja koje iskazuje, emocije koje izaziva i likove koje oživljava. To čini postizanje glavnog cilja književnog prevođenja – prenošenje duha umjetničkog djela čitatelju – prilično izazovnim zadatkom. Stoga, književni prevoditelji u svom radu mogu i odstupati od uvriježenih pravila. Budući da doslovni prijevod neće moći prenijeti dubinu i značenje književnog djela, njegov se prevoditelj mora oslanjati na vlastito, nedoslovno tumačenje izvornog teksta koji je pred njim. Oslanjajući se tako, u velikoj mjeri, na svoju subjektivnu percepciju, prevoditelj na neki način isponova piše izvorni tekst.
Zadaci prevođenja s umjetničkom vrijednošću posebno su značajni za naš rad. Naš pristup informacijama sadržanim u izvornom tekstu osigurava da konačni prijevod umjetničkog djela bude najbolje moguće kvalitete.
Pri prevođenju uvijek slijedimo isti postupak. Prevoditelj prvo pročita izvorni tekst, potom izdvoji pojedine ključne pojmove i podijeli tekst u logičke cjeline, koje potom prevodi jednu po jednu. Pritom puno pažnje posvećuje stilu prevedenog teksta. Zatim slijedi obrada prevedenog teksta koja se sastoji od nekoliko faza, među kojima su glavne lektura i stručna redaktura, ako je potrebna.
Važan element književnog prevođenja je i suradnja prevoditelja s urednikom prijevoda. Iako su protočna komunikacija i suradnja s klijentom važne u svakom prevoditeljskom poslu, u prevođenju književnih djela posebno dolaze do izražaja. Urednik, odnosno izdavač kojeg predstavlja, svojevrstan je posrednik između domaće čitateljske publike i prevoditelja pa je poželjno da bude što aktivnije uključen u proces prevođenja.
Budući da prijevod određenog romana ili pjesme može dospjeti u ruke tisućama čitatelja, on mora biti ne samo adekvatan, već i dojmljiv i slikovit na isti način kao i izvorno djelo. Što je prijevod bliži savršenstvu, to su veće šanse da će se prevoditelj njime proslaviti – tako svake godine Ministarstvo kulture i medija RH dodjeljuje Nagradu Iso Velikanović za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela.
Iz svega navedenog vidljivo je da su prijevodi književnih djela plodovi dugo građenih vještina i suradnje te da nas, unatoč velikim pomacima u području umjetne inteligencije, za takvu vrstu posla osposobljava samo življeno iskustvo jezičnih stručnjaka.